Kod nas u obitelji posao je uvijek bio na prvom mjestu, pogotovo u ona davna vremena kada baš i niste imali vremena za razgovor, pa tema o satu i nije bila baš popularna. A mene su muški i ženski satovi toliko zanimali da sam našao istomišljenike kolekcionare i kad bismo se našli tema za razgovor bilo je i previše.
A imam i jednog prijatelja koji je živio u Argentini, kozmopolit je i razumije se u satove, mada su mu muški i ženski satovi Darwil nepoznanica. Tu i tamo smo raspravljali o satima, samo ne o “Darwilki”. Danas kad s nekim razgovaram, naprimjer s generacijom od 40-60 godina mi kažu da znaju sat, ali opet dolazimo do toga da oni ne znaju puno o tome. Što se tiče mlađe generacije, naprimjer moje dvoje djece poznaju taj sat zbog mene, a ostala mlađa generacija ne zna više jer ih je preuzela današnja moderna tehnologija.
Teško je danas nekome preporučiti sat ako ga ne razumije. Ali volio bih da ga nosi i moj sin, jer je to nasljedna stvar, nosio je moj djed, moj otac i meni je to važno.
Darwil muški i ženski satovi imali su glavnu konkurenciju u Omikron satu, koji je za jednu klasu viši od Darwila, kao i ruska Raketa koja je bila pristupačnija cijenom.
Omikron i Dawil muški i ženski satovi imali su vrlo dobar publicitet. Brojne brošure koje ste dobili uz kutiju koja je bila lijepo zapakirana, sa zlatom ugraviranim natpisom i bedžom koji možete nositi sa sobom. Urar u Murskoj Soboti još uvijek ima pano za Darwilov sat. Jednom sam uočio oglas u starim novinama. Dakle, Darwil je imao oglase sa svjetlosnim natpisima i novinama. Ti muški i ženski satovi bili su poznati i znalo se za njih jer su imali jako dobar marketing za tadašnje doba.