Stari Darwil satovi su nostalgija urara
Kad se spomenu Darwil satovi, prva mi je pomisao na Trst, robna kuća u Trstu koja je bila na četiri kata. Sve je bilo drugačije nego kod nas. Sve to blještavilo, zlatni Darwil satovi kojih kod nas nije bilo.
Meni kao uraru su lijepe uspomene na Darwil i ti satovi su često bili kod nas na servisu. Čak smo ih neko vrijeme i sami prodavali. To je bilo 1982. – 1983. godine. Imali smo dvije prostorije, servis i dućan. Tu su se prodavali i Darwil i neke druge marke. Velike količine satova su se prodavale i preko sindikata u veleprodaji.
Kada su krenuli Japanci, počeli su sa baterijskim satovima i Darwil satovi su sve više i više padali kod nas. Nismo ga imali u izlozima nego su ljudi tražili, recimo one sa crvenim svjetlima koji svijetle u mraku. To je bilo krajem 80-tih i početkom 90-tih. Nije samo Darwil propao. Desetine dobrih švicarskih firmi je propala, od Darwila, Omikrona… Nije bilo više interesa.
Ljudi nisu htjeli sat na navijanje i sa kazaljkama, htjeli su digitalni sat. Onda su Švicarci lupili kontru Japancima gdje je došao Swatch, baterijski sat, analogni i jeftin i tada su se počeli dizati. Mnogi su tada propali, ostali su samo satovi jake firme koje su imale veliki kapital, tipa Rolex, Omega, Corum, Baume & Mercier, oni su se fuzionirali, ušli su u Swatch grupu, smanjili su proizvodnju, svi su koristili iste mehanizme, ali različite cjenovne rangove.
Darwil je bio u stečaju, njihovi su se satovi mogli jeftino kupiti, moji nisu to čak ni htjeli zato što smo ih imali dosta. Ja govorim o ovome što se dešavalo u Trstu, ne znam što je točno bilo u Švicarskoj.
Ali meni su osobno ti satovi, kao i mnogim mojim kolegama urarima, ostali u jako lijepom sjećanju jer su njihovi mehanizmi bili predivni za servis.